Boja očiju često je genetska crta koja najviše fascinira roditelje kod detetovog razvoja. Hoće li detetove oči biti crne, smeđe, plave, sive, zelene, tamno smeđe ili neka kombinacija boja?
Kako dete izgleda zavisi og genetskog materijala koji svaki roditelj daje detetu. Ali roditeljski geni se mogu mešati i spajati na različite načine. Uticaji svakog roditelja nisu poznati sve do – iznenađenje – posle rođenja deteta!
Kako se razvija boja očiju?
Obojeni deo oka se zove iris oka, koji ima pigmentaciju koja određuje našu boju očiju. Ljudska boja očiju potiče od tri gena, od kojih su dva dobro poznata. Ovi geni su odgovorni za najčešće boje – zelena, smeđa i plava. Ostale boje, kao što su siva, tamno smeđa i višestruke kombinacije nisu u potpunosti razumljive ili moguće za objasniti u ovom trenutku.
Pre smo mislili da je smeđa “dominantna”, a plava “recesivna”. No, moderna nauka je pokazala da boja očiju uopšte nije tako jednostavna. Takođe, boja očiju nastaje kao spoj boje očiju kod roditelja, kao u mešanju boja. Svaki roditelj ima dva para gena na svakom hromozomu. Tako da postoje višestruke mogućnosti, zavisno o tome kako se „kolo sreće” okrene (zapravo, istraživači rade na tome da odrede boju očiju odraslih osoba pomoću DNK analize, što bi moglo pomoći u istragama zločina).
Većina dece se rađa sa plavim očima, koje mogu potamneti u prve tri godine. Zamračenje se događa ako se melanin, smeđi pigment koji obično nije prisutan kod rođenja, razvije sa godinama. Deca mogu imati potpuno različitu boju očiju od svojih roditelja. Ali, ako oba roditelja imaju smeđe oči, najverojatnije je da će njihova deca takođe imati smeđe oči. Tamnije boje nastoje dominirati, pa smeđa boja nastoji izgurati zelenu, a zelena nastoji izgurati plavu. Međutim, smeđe / plavi roditeljski mix ne proizvodi automatski smeđeoko dete. Neka deca su rođena s irisima koje se ne podudaraju u boji. Ovo je obično uzrokovano greškom u razvojnom transportu pigmenta , lokalna trauma bilo u maternici ili ubrzo nakon rođenja ili čak benigni genetski poremećaj. Drugi uzroci mogu biti upala, pega (difuzivni živac) na irisu i Hornerov sindrom.
Koju boju očiju će imati vaše dete?
• Kako se boja očiju nasleđuje je daleko složeniji nego što se mislilo u vreme kada su se radili jednostavni grafikoni koji su navodno mogli predvideti boju očiju kod dece bazirajući se na boju očiju njihovih roditelja.
• Uopšteno se smatra; daleko je veća verojatnoća da će dvoje smeđeokih roditelja imati plavooko dete nego da će dvoje plavookih roditelja imati dete smeđih očiju. To je zbog toga jer se manje dominantna plavooka crta može preneti preko dvoje smeđeokih ljudi dok se geni za svetlije boje ne poklope, verovatno mnogo generacija kasnije.
• Dvoje plavookih roditelja, s druge strane, će mnogo manje verovatno imati dece s tamnijim bojama očiju. Zbog toga što su tamnije oči uopšte mnogo dominantnije kao genetska osobina, kada bi bila prisutna, obično bi se najpre prikazala kod roditelja, koji onda ne bi bio plavook.
• Ipak, zbog složenosti prenosa genetskih osobina, potpuno je moguće da dvoje plavookih roditelja imaju dete smeđih očiju.
Promene u boji očiju
Iris je mišić koji se proširuje i smanjuje kako bi kontrolisao veličinu zenice. Zenica se povećava u manje osvetljenim prostorima a smanjuje se pri jačim osvetljenjima. Zenica se također smanjuje kada se usredotočite na objekte u blizini, kao što je knjiga koju čitate. Kada zenica promeni veličinu, pigmenti u irisu se stisnu ili se rašire, što malo menja boju očiju. Određene emocije mogu promeniti i veličinu zenice i boju šarenice. To je razlog zašto neki ljudi kažu da im se boja očiju menja kada se ljute ili kada su zaljubljeni. Boja očiju se takođe može menjati sa godinama. To se događa u 10 do 15 posto populacije Kavkaza (ljudi koji su uglavnom svetlije boje očiju). Na primer, neke smeđe oči postaju tamnije s godinama. Obratite pažnju ako se odrasla boja očiju promeni prilično dramatično, ili ako se jedno oko promeni od smeđe do zelene boje ili plave do smeđe boje (tzv. heterohromija), važno je posetiti oftalmologa. Menjanje boje očiju može biti znak upozorenja za određene bolesti, kao npr. Fuch heterohromični iridociklitis, Hornerov sindrom ili pigmentni glaukom.
Na kraju, ako vam se ne sviđa boja očiju koju ste nasledili, uvek je možete promeniti s obojenim kontaktnim sočivima. Ali zapamtite, čak i kontaktna sočiva u boji su medicinsko pomagalo s receptom pa moraju biti propisane i praćene od strane lekara. Nemojte ih kupiti preko interneta ili ih primiti od prijatelja bez oftalmološkog recepta!